Manja slova Veća slova RSS

Pitajte Poresku upravu

>

Poreska praksa za jul 2010.godine - pitanja i ogovori

Poreska praksa za jul 2010.godine

Datum objave: 04.08.2010 10:49 | Autor: Poreska uprava

Ispis Štampaj stranicu








Porez na dodatu vrijednost



1. Koje su poreske obaveze u slučaju kada vama kao građevinskoj firmi, investitor za izvođenje radova obaveze plaća kompenzacijom (kvadratima stambeno poslovnog prostora). Stambeno poslovni prostor koji dobijete kompenzacijom namjeravate da prodate trećem licu, te vas interesuje kakve su poreske obaveze pri takvoj transakciji, koji se porez obračunava i ko je poreski obveznik?


Članom 4 stav 1 Zakona o porezu na dodatu vrijednost («Sl.list RCG», br. 65/01...04/06 i «Sl. list CG», broj 16/07), određeno je da promet proizvoda predstavlja prenos prava raspolaganja pokretnim, odnosno nepokretnim stvarima. Prometom proizvoda, u smislu stava 1 ovog člana, smatra se i prodaja novoizgrađenih objekata i prenos stvarnih prava i udjela na nepokretnostima koji imaocu (vlasniku) daju svojinsko pravo, odnosno pravo posjeda na nepokretnosti ili dijelu nepokretnosti.

Prvi prenos prava raspolaganja na novoizgrađenom građevinskom objektu ili ekonomski djeljivoj cjelini (dakle stanovima i poslovnim prostorima) može da izvrši isključivo investitor. Ovakav prenos se oporezuje porezom na dodatu vrijednost po stopi od 17% a svaki sljedeći promet se oporezuje porezom na promet nepokretnosti po stopi od 3%.

Dakle, isporuka novoizgrađenih građevinskih objekata ili djelova građevinskih objekata, predstavlja promet koji je oporeziv po Zakonu o porezu na dodatu vrijednost primjenom stope od 17% i plaća ga poreski obveznik koji izvrši promet, tako da u vašem slučaju investitor je u obavezi da obračuna i platiti PDV prilkom prodaje stana kompezacijom između vas kao izvođača radova odnosno kupca.

Prodaja stana od strane izvođača radova trećem licu u poreskom smislu smatra se drugim prenosom, te se takav promet oporezuje u skladu sa odredbama Zakona o porezu na promet nepokretnosti (Sl list RCG br. 69/03 i Sl list CG br.17/07) kojim se uređuju pitanja vezano za obavezu plaćanja poreza na promet nepokretnosti na području Crne Gore.


Što se tiče vašeg pitanja vezanog za nastanak poreske obaveze po osnovu kupoprodajnih ugovora čiji je predmet promet stambeno poslovnog prostora, ukazujemo na odrebe Zakona o porezu na promet nepokretnosti gdje je članom 13 propisano da poreska obaveza nastaje danom zaključenja ugovora, odnosno drugog pravnog posla kojim se stiče nepokretnost.


2. Na koji način se vrši obračun PDV kada uslugu u građevinarstu pruža inostrana firma koja nije imenovala poreskog zastupnika, nepokretnost se nalazi u Crnoj Gori a investitor je domaća firma?

Iz postavljenog pitanja se može zaključiti da se strana firma koja nije registrovana u Crnoj Gori bavi pružanjem usluga u građevinarstvu. Kada je u pitanju pružanje usluga, bitno je opredijeliti poreskog obveznika, odnosno poreskog dužnika, koji plaća PDV na izvršene usluge.
Bitan elemenat za utvrđivanje nastanka poreske obaveze je i mjesto izvršenog prometa. Članom 17. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl. list RCG, broj 65701 … i “Sl. list Crne Gore”, broj 16/07), propisano je da se mjestom izvršenog prometa usluga smatra mjesto u kojem poreski obveznik koji pruža usluge, ima svoje sjedište ili poslovnu jedinicu iz koje obavlja usluge ili stalno, odnosno uobičajeno prebivalište, ako nema sjedište ili poslovnu jedinicu. Istim članom su propisani i određeni izuzeci.
Znači u slučaju koji navodite radi se o poslovnom odnosu gdje strana firma izvodi garđevinske radove za domaćeg naručioca. Ovo znači da postoji i fakturisanje od strane inostranog izvođača prema domaćem licu odnosno glavnom investitoru. Nesporno je da se radi o transakcijama gdje postoji obaveza obračunavanja i plaćanja PDV, a s obzirom da je PDV takozvani svefazni porez, svaki učesnik u prometu je u obavezi da obračuna i plaća PDV. Kada su u pitanju nepokretnosti onda je članom 17 stav 2 Zakona o PDV propisano da se mjestom prometa usluga smatra ono mjesto u kojem se nepokretnost nalazi. S obzirom da inostrani izvođač vrši oporezivi promet, a da isti nije registrovan kao PDV obveznik u Crnoj Gori u skladu sa članom 12 Zakona o PDV, poreski dužnik je primalac usluge i dužan je da obračuna i plati PDV.
Napominjemo da se PDV obračunava u trenutku isporuke proizvoda odnosno u trenutku izvršenja usluge. Smatra se da je proizvod isporučen odnosno usluga izvršena u trenutku izdavanja računa (fakture).
Računom u smislu Zakona o PDV u skladu sa članom 31 stav 3 smatra se svaki dokument koji izda poreski obveznik ili drugo lice po njegovom nalogu, bez obzira na to u kakvom obliku i pod kakvim nazivom je izdat, na kome je zaračunat promet proizvoda, odnosno usluga.
S obzirom da inostrana firma nije registrovana u Crnoj Gori niti ima poslovnu jedinicu iz koje obavlja usluge, sve obaveze po osnovu PDV izmiruje domaća firma kao naručilac posla.


3. Koji je poreski tretman usluga koje inostrano lice pruža domaćoj firmi ako se radi o uslugama servisiranja alata koje prodaje domaća firma?

Iz Vašeg akta može se zaključiti da pravno lice rezident obezbjeđuje servis za alate koje prodaje. Servisiranje vrši kuća iz inostranstva, tako što njen serviser po poterebi dolazi u Crnu Goru i vrši servisiranje alata na teritoriji Crne Gore. Inostrana firma fakturiše ove usluge rezidentu a rezident sačinjava račun kojim obračunava PDV.

Vezano za Vaše pitanje da li za ovu vrstu usluga domaće pravno lice ima pravo obrnutog zaračunavanja PDV, shodno članu 17 stav 2 tačka 3 Zakona o PDV ukazujemo na sljedeće:

Shodno članu 17 Zakona o PDV, mjestom izvršenog prometa usluga smatra se mjesto u kojem poreski obveznik, koji pruža usluge, ima svoje sjedište ili poslovnu jedinicu iz kojeg obavlja usluge ili stalno, odnosno uobičajeno prebivalište, ako nema sjedište ili poslovnu jedinicu, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, mjestom vršenja prometa usluga smatra se mjesto u kome je usluga stvarno izvršena ako se radi o uslugama stručnih mišljenja, procjene i ocjene pokretnih dobara.
Međutim, usluge koje su opisane u Vašem dopisu ne mogu se svrstati u usluge iz člana 17 stav 2 tačka 3 Zakona o PDV jer se ne radi o uslugama stručnih mišljenja, procjene i ocjene pokretnih dobara, već se radi o uslugama koje se oporezuju u skladu sa članom 12 Zakona o PDV i PDV plaća primalac usluga.
Dakle, na osnovu gore navedenog u konkretnom slučaju obveznik PDV je primalac usluga te tako obračunati i plaćen PDV se može koristiti kao odbitni ukoliko se koristi u svrhe obavljanja djelatnosti.


4. Kakav je poreski tretman usluga ekonomske propagande kada usluge pruža firma iz Crne Gore, a naručilac je firma iz Srbije?


Kada je u pitanju pružanje usluga, bitno je opredijeliti poreskog obveznika, odnosno poreskog dužnika, koji plaća porez na dodatu vrijednost na izvršene usluge.
Bitan elemenat za utvrđivanje nastanka poreske obaveze je i mjesto izvršenog prometa. Članom 17. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl. list RCG, broj 65/01 … 04/06 i “Sl. list Crne Gore”, broj 16/07), propisano je da se mjestom izvršenog prometa usluga smatra mjesto u kojem poreski obveznik koji pruža usluge, ima svoje sjedište ili poslovnu jedinicu iz koje obavlja usluge ili stalno, odnosno uobičajeno prebivalište, ako nema sjedište ili poslovnu jedinicu.
Stavom 3. člana 17. propisano je da se izuzetno od stava 1. ovog člana, mjestom izvršenog prometa smatra mjesto sjedišta primaoca usluge. U istom stavu se propisuje da ako primalac usluge ima prebivalište u inostranstvu, mjestom izvršenog prometa se smatra mjesto njegovog prebivališta, i to kod usluga:
1) prenosa, ustupanja i korišćenja autorskih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova i drugih prava intelektualne svojine;
2) telekomunikacija;
3) u oblasti ekonomske propagande;
4) inženjera, advokata, notara, revizora, računovođa, tumača, prevodilaca i drugih sličnih usluga savjetovanja;
5) elektronske obrade podataka i pružanja informacija, uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvima;
6) banaka, osiguranja i reosiguranja;
7) posredovanja u zapošljavanju radne snage;
8) iznajmljivanje pokretnih dobara, osim prevoznih sredstava;
9) odustajanja od obavljanja poslovne djelatnosti;
1o) posredovanje u vezi sa uslugama iz tač. 1) do 9) ovog stava, ako ih obavljaju agenti u ime i za račun naručioca, mjestom izvršenog porometa smatra se mjesto sjedišta primaoca usluge. Ako se usluge obavljaju u poslovnoj jedinici, mjestom izvršenog prometa smatra se mjesto poslovne jedinice primaoca usluge. Ako primalac usluge ima prebivalište u inostranstvu, mjestom izvršenog prometa smatra se mjesto njegovog prebivališta.

Za nastanak obaveze obračunavanja PDV-a kod usluga iz člana 17. stav 3., bitno je utvrditi stvarnog primaoca usluge i njegovo sjedište, odnosno prebivalište. Ovakvo rješenje imaju sve zemlje koje su u sistemu PDV-a, što praktično znači da za navedene usluge, ukoliko se pružaju licima kojima je sjedište, odnosno prebivalište u inostranstvu, ne postoji obaveza obračunavanja PDV-a u Crnoj Gori, odnosno da bi ta lica trebala obračunati i platiti porez u svojoj zemlji.
Medjutim, ukoliko se te usluge vrše licima kojima je sjedište van Crne Gore, a u Crnoj Gori imaju registrovanu poslovnu jedinicu i u istoj se obavljaju predmetne usluge, onda je poslovna jedinica obveznik plaćanja PDV-a, što znači da je bitno utvrditi stvarnog primaoca usluge i njegovo sjedište odnosno prebivalište.
S obzirom da pitanje nije jasno definisano, te da nije precizirano o kakvoj se konkretnoj usluzi radi, kao i to da se pod pojmom ekonomske propagande podrazumijeva širok spektar usluga, mišljenja smo da, ukoliko se predmetna usluga može podvesti pod citirane usluge iz člana 17. stav 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost, ne postoji obaveza obračunavanja PDV-a u Crnoj Gori, a ukoliko se radi o nekoj drugoj usluzi, tada se kao mjesto izvršenog prometa smatra mjesto davaoca usluge i postoji obaveza obračunavanja PDV-a.


5. Da li preduzeće koje se bavi špedicijom postupa ispravno ako izvrši plaćanje uvoznog carinskog duga za komitenta, izvrši fakturisanje istog izvozniku bez PDV u računovodstvu priloži JCI na koji se odnosi to plaćanje, a uvoznik plati u roku od 7 dana?


Članom 20. stav 1.tačka 2 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni list RCG, broj 65/01 … 04/06 i “Sl. list Crne Gore”, broj 16/07), propisano je da se u poresku osnovicu ne uračunavaju iznosi koje poreski obveznik primi od svog naručioca kao povraćaj za troškove koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i vodi ih u svom knjigovodstvu kao prolazne stavke, pri čemu poreski obveznik mora obezbijediti dokaze o stvarnom iznosu tih izdataka i ne smije odbiti obračunati PDV od tih transakcija.
Dakle, na osnovu citiranih odredbi zakona, ukoliko poreski obveznik iznose koje primi od svog naručioca kao povraćaj za troškove koje je platio u njegovo ime i za njegov račun, vodi u računovodstvu kao prolazne stavke, i obezbijedi dokaze o stvarnom iznosu tih izdataka u tom slučaju u poresku osnovicu se ne uračunavaju takvi iznosi.


6. Na koji način se vrši oporezivannje izvoznih i uvoznih transportnih usluga i da li se usluge prevoza na teritoriji Crne Gore oporezuju u skladu sa članom 17 stav 2 Zakona o PDV?


U dopisu navodite da je preduzeće XX registrovano u Podgorici i posluje na osnovu Fransize koja je izdata od strane globalne kompanije YY. Osnovna djelatnost firme XX se ogleda u distribuciji kurirskog materijala na domaćem i inostranom tržištu. Dalje navodite da transportne usluge na teritoriji Crne Gore izvode za vas podugovorači koji za svoje usluge ispostavljaju fakturu sa izkazanim PDV, te vas interesuje da li je to u skladu sa Zakonom?


Članom 25 . tačka 1. stav 2. Zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Sl. list RCG", br. 65/01,… "Sl. list Crne Gore", br. 16/07), propisano je da se PDV plaća po stopi od 0 % na promet usluga, uključujući prevozničke i druge sporedne usluge, osim usluga iz čl. 26 i 27 ovog zakona, koje su neposredno povezane sa izvozom, odnosno uvozom proizvoda, u skladu sa članom 16 stav 2, odnosno članom 30 stav 1 tačka ovog zakona.
Naime, članom 17 Zakona o PDV mjestom izvršenog prometa usluga smatra se mjesto u kojem poreski obveznik, koji pruža usluge, ima svoje sjedište ili poslovnu jedinicu iz kojeg obavlja usluge ili stalno, odnosno uobičajeno prebivalište, ako nema sjedište ili poslovnu jedinicu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Ako se usluga prevoza ne obavlja samo u Crnoj Gori već i u inostranstvu, ovaj zakon se primjenjuje samo na dio usluge prevoza koji se obavlja u Crnoj Gori, tako da ste za dio usluga koje se odnosi na prevoz od Podgorice do Herceg Novog, dužni da obračunate i platite PDV u skladu sa zakonom, što je ujedno odgovor na vaše drugo pitanje.



7. Na koji način se vrši oporezivanje usluga koje domaćoj firmi pruža firma čije je sjedište u inostranstvu. Dalje navodite da se na tender koji je raspisala «XX » AD, za uslugu redizajna novine javila i firma sa sjedištem u Hrvatskoj, te radi pravičnog vrednovanja ponuda interesuje Vas da li se na ponuđeni iznos hrvatske firme obračunava PDV. Radi se o uslugama idejne razrade, nabavke fontova, obuke radnika itd.?


Kada je u pitanju pružanje usluga, bitno je opredijeliti poreskog obveznika, odnosno poreskog dužnika, koji plaća porez na dodatu vrijednost na izvršene usluge.

Shodno članu 12 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (Sl.list RCG br.65/01 ... Sl.list CG br.16/07) ukoliko uslugu pruža poreski obveznik koji nema sjedište u Crnoj Gori i ne imenuje poreskog zastupnika, PDV plaća primalac proizvoda odnosno usluga.

Iz Vašeg dopisa može se zaključiti da se radi o uslugama koje pruža inostrana firma, koja nema registrovanog zastupnika u Crnoj Gori, te na usluge koje fakturiše domaćoj firmi iako nije iskazan PDV, domaća firma je u skladu sa navedenim članom zakona dužna kao primalac usluge zaračunati i uplatiti PDV.

S obzirom da se radi o tenderu odnosno otvorenom javnom pozivu za nadmetanje, mišljenja smo da prilikom izbora najpovoljnijeg ponuđača, radi pravičnog vrednovanja ponuda, treba vrednovati ponude bez uključenog PDV-a, jer po završetku tenderskog postupka PDV će svakako biti zaračunat i plaćen, da li po fakturi domaće firme u kojoj će biti iskazan PDV ili po fakturi inostrane firme u kojoj će primalac usluge obračunati i platiti PDV.


8. Kakav je poreski tretman prilikom ugradnje rezervnih djelova u garantnom roku (član 7 Pravilnika o primjeni zakona o PDV)?



Član 7 Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost (Sl list RCG br.65/02…16/06) reguliše povraćaj proizvoda. Naime, stavovima od 1-3 je propisano da ako kupac u reklamnom roku ili drugom roku određenom ugovorom vrati proizvod dobavljaču, smatra se da isporuka nije izvršena, ako isporučilac zamijeni jedan proizvod drugim takođe se smatra da nije izvršen prvobitni promet proizvoda koji je oporeziv, kao i zamjena proizvoda drugim proizvodom iste vrste, istog trgovačkog kvaliteta i istih tehničkih karakteristika, koja isporuka je takođe neoporeziva.
Kako u vašem pitanju navodite da se radi o ugradnji rezervnih djelova a ne o zamjeni proizvoda takve isporuke se ne mogu smatrati povraćajem proizvoda koje nijesu oporezive i ne mogu se podvesti pod isporuke propisane članom 7 Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost.
Takođe u vašem dopisu navodite da vam firma iz Srbije dio rezervnih djelova isporučuje besplatno, na tako uvezene rezervne djelove plaća se carina i PDV.
Nastanak obaveze obračunavanja PDV je propisan članom 18 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (Sl list RCG br.65/01…i Sl list CG br.16/07) i članom 35 Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost (Sl list RCG br.65/02…16/06).Ako račun iz stava 2 ovog člana nije izdat, PDV se obračunava osam dana od isporuke proizvoda, odnosno izvršenja usluga.Dakle, na osnovu naprijed navedenog dužni ste u svojoj poslovnoj dokumentaciji iskazivati izlazni PDV.
Ugradnja rezervnih djelova u produženom garantnom roku koji navodite u Vašem dopisu, Zakonom o PDV i Pravilnikom o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost nije predviđena kao isporuka koja je oslobođena plaćanja PDV, te se takva isporuka može smatrati prometom proizvoda koji se oporezuje u skladu sa Zakonom o PDV.
Istovremeno ukazujemo na član 20 stav 10 Zakona o porezu na dodatu vrijednost, odnosno član 102 stav 3 Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost gdje je propisano, ako se izmijeni iznos PDV obračunat prilikom uvoza proizvoda koji je poreski obveznik uračunao kao odbitak ulaznog PDV, odbitak ulaznog PDV se može ispraviti za nastalu razliku na osnovu rješenja carinskog organa.


10. “Kako se vrši oporezivanje prihoda koji su proistekli po osnovu troškova marketinga, kada ih refundira proizvođač”?

U dopisu navodite da DOO sa sjedištem u Podgorici uvozi i disribuira na teritoriji Crne Gore asortiman proizvoda proizvođača iz Srbije. U cilju unapređenja prodaje distributer preduzima marketinške aktivnosti i po tom osnovu ima troškove.Troškove ovih marketing aktivnosti odobrava proizvođač i refundira na način što DOO iz Podgorice prefakturiše troškove proizvođaču. Dalje Vas interesuje da li DOO iz Podgorice ima obavezu obračunavanja PDV po stopi od 17% na osnovicu koji čine prefakturisani troškovi marketinga ili se ovaj prihod oporezuje po nultoj stopi.

S obzirom da uvozite i distribuirate robu na teritoriji Crne Gore, troškove koje imate povodom marketing aktivnosti da bi ostvarili unapređenje prodaje i time ostvarili veći prihod, proizvođač Vam kasnije priznaje troškove i refundira, takav prihod nemože se svrstati u prihod od usluga iz člana 17 stav 3 Zakona o porezu na dodatu vrijednost, gdje je propisano da ukoliko firma čije je sjedište u Crnoj Gori pruža navedene usluge korisnicima, odnosno licima koja imaju sjedište van Crne Gore, iste nemaju obavezu obračunavanja i plaćanja PDV-a, već da se navedene usluge svrstavaju u usluge iz člana 17 stav 1 navedenog zakona, te da prilikom fakturisanja istih postoji obaveza obračuna PDV po stopi od 17%, a osnovica za obračun PDV-a je vrijednost fakturisane usluge.

Na osnovu gore navedenog u obavezi ste da obračunate i uplatite PDV na propisani račun, a u poreskoj prijavi da iznos navedenog poreza unosite u kolonu izlazni PDV.


11. Da li poreski obveznik ima pravo nabavke građevinskog materijala kod domaćih dobavljača uz ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja poreza na dodatu vrijednost za realizaciju projekta definisanog bilateralnim sporazumom između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Turske, na osnovu potvrde Ministarstva inostranih poslova?


Članom 25 stav 12 Zakona o porezu na dodatu vrijednost ( «Sl. list RCG» broj 65/01...04/06 i “Sl. list Crne Gore”, broj 16/07) je propisano da se PDV plaća po stopi 0 % na isporuku proizvoda, odnosno usluga kada je međunarodnim sporazumom, odnosno ugovorom o donaciji predviđeno da se iz dobijenih novčanih sredstava neće plaćati troškovi poreza, kao i da će se način i postupak za ostvarivanja prava na oslobođenje od plaćanja PDV-a urediti propisom Ministarstva finansija.

Uputstvom o načinu sprovođenja postupka u vezi sa ostvarivanjem prava na oslobađanje od plaćanja poreza na dodatu vrijednost u slučajevima kada je to predviđeno međunarodnim sporazumom, odnosno ugovorom ( «Sl.list RCG», br. 34/03 ), kojim je propisano da se prilikom uvoza proizvoda kao i kod isporuke proizvoda i obavljanja usluga u zemlji ne plaća porez na dodatu vrijednost u slučaju kada je to predviđeno međunarodnim sporazumom, odnosno ugovorom a što znači da se sredstva donatorskih pomoći ne mogu koristiti za plaćanje poreza u Crnoj Gori.

Kada se radi o poreskom oslobađanju na iznos inostarnih donacija želimo da vas informišemo o uslovima pod kojima se može izvršiti oslobađanje. Pravo na oslobođenje u skladu sa citiranim Uputstvom ostvaruje uvoznik, odnosno kupac proizvoda, odnosno usluga (međunarodna organizacija ili domaće lice), s tim što se kupcem proizvoda odnosno usluga kod realizacije projekta iz oblasti građevinarstva smatra potpisnik ugovora o izvođenju radova sa inostranim donatorom, odnosno nadležnim državnim organom.

Oslobađenje od plaćanja poreza na dodatu vrijednost se ostvaruje na osnovu poreske potvrde koju izdaje ministarstvo nadležno za oblast iz koje se realizuje projekat.

Poreska potvrda mora sadržati podatke iz člana 4. navedenog Uputstva i to :
1) naziv međunarodnog sporazuma, odnosno ugovora,
2) broj ugovora evidentiran kod Ministarstva inostranih poslova i potvrdu da je ugovor na snazi,
3) odredbu sporazuma, odnosno ugovora kojom je predviđeno poresko oslobođenje,
4) vrijednost projekta po ugovoru,
5) specifikaciju proizvoda koji se uvoze, odnosno nabavljaju u zrmlji i usluga koje se koriste u zemlji,
6) datum izdavanja potvrde,
7) pečat i potpis ovlašćenog lica izdavaoca potvrde.

Dakle, iz navedenog proizilazi da pravo na poresko oslobođenje ima samo neposredni isporučilac proizvoda, odnosno usluga korisniku poreske olakšice.


12. Kakav je poreski tretman u slučaju zaključenja Ugovora o posredovanju sa stranom internet kompanijom, a predmet ugovora bi bio traženje klijenata u Crnoj Gori zainteresovanih za reklamiranje putem web site strane kompanije, ako bi za ove usluge strana firma isplaćivala posredničku proviziju u relativnom ili fiksnom iznosu?

Sa aspekta poreskih zakona, usluge posredovanja i ostvarivanje prihoda obavljenjem tih usluga, imaju karakter prihoda od obavljanja samostalne djelatnosti i podliježu oporezivanju shodno propisima kojima se uređuje porez na dodatu vrijednost i porez na dohodak fizičkih lica.

Kada je u pitanju pružanje usluga, bitno je opredijeliti poreskog obveznika, odnosno poreskog dužnika, koji plaća porez na dodatu vrijednost na izvršene usluge.

Bitan elemenat za utvrđivanje nastanka poreske obaveze je i mjesto izvršenog prometa. Članom 17. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni list RCG, broj 65/01 … 04/06 i “Sl. list Crne Gore”, broj 16/07), propisano je da se mjestom izvršenog prometa usluga smatra mjesto u kojem poreski obveznik koji pruža usluge, ima svoje sjedište ili poslovnu jedinicu iz koje obavlja usluge ili stalno, odnosno uobičajeno prebivalište, ako nema sjedište ili poslovnu jedinicu.

Članom 34. stav 6 Pravilnika o primjeni zakona o PDV propisano je da se kod usluga posredovanja, mjestom prometa smatra mjesto isporuke proizvoda ili obavljene usluge, za koju je izvršeno posredovanje. O uslugama posredovanja radi se onda kada neko lice radi u ime i za račun naručioca. Ovdje ne spadaju usluge posredovanja u prometu i koriščenja nepokretnosti, kao i posredovanje kod usluga iz člana 17 stav 3 Zakona.

Shodno naprijed navedenom, mišljenja smo da usluge posredovanja u traženju klijenata u Crnoj Gori zainteresovanih za reklamiranje preko web site strane kompanije, podliježu oprezivanju po Zakonu o porezu na dodatu vrijednost Crne Gore. Kod tih usluga, mjestom izvršenog prometa smatra se mjesto isporuke proizvoda, odnosno usluga za koje je izvršeno posredovanje.

U članu 13 navedenog Zakona propisano je da je poreski obveznik PDV svako lice koje na bilo kojem mjestu samostalno obavlja bilo koju poslovnu djelatnost iz stava 2 ovog člana, bez obzira na namjenu ili ishod te djelatnosti. Stavom 2 ovog člana je propisano da se pod djelatnšću koju obavlja poreski obveznik podrazumijeva i uslužna djelatnost.

Izuzetno od navedenog člana, lice koje za poslenjih 12 mjeseci ostvari promet proizvoda, odnosno usluga u vrijednosti koja ne prelazi, odnosno nije vjerovatno da će preći iznos od 18.000,00€, u smislu članu 42 stav 1 istog Zakona nije poreski obveznik.

Iz Vašeg pitanja se takođe može zaključiti da će te obavljanjem djelatnosti posredovanja ostvarivati prihode koji su svrstani u prihode od samostalne djelatnosti i koji se oporezuju saglasno članu 12 stav 2 tačka 2 i čl. 16 stav 1 Zakona o porezu na dohodak fizičih lica («Sl. list RCG», br. 65/01 ... 04/07 i «Sl. list Crne Gore», broj 86/09), te ste saglasno čl. 43. istog Zakona dužni da podnosite godišnju poresku prijavu na kojoj će te izvršiti obračun poreza na ukupno ostvarene godišnje prihode po tom osnovu.


13. Koje su poreske obaveze preduzeća prilikom prodaje automobila inostranom licu, a riječ je o automobilu koji je uvezen radi dalje prodaje, prilikom čega je izvršen povraćaj ulaznog PDV-a, a isti je zadržan radi korišćenja u službene svrhe?


Zakonom o porezu na dodatu vrijednost u članu 37 stav 1, propisano je da poreski obveznik može, prilikom obračunavanja svoje poreske obaveze, odbiti PDV (pretporez) koji je dužan da plati ili je platio prilikom nabavke proizvoda, odnosno usluga od drugog poreskog obveznika, prilikom uvoza proizvoda i kao primalac (korisnik) usluge (ulazni PDV), ako je te proizvode, odnosno usluge upotrijebio (iskoristio) ili će ih iskoristiti u svrhe obavljanja djelatnosti za koje se plaća PDV.
Članom 94 Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost propisani su uslovi za ostvarivanje prava na odbitak PDV-a, koji moraju biti kumulativno ispunjeni, i to za poreske obveznike koji obavljaju oporezive isporuke proizvoda i usluga i isporuke za koje je Zakonom priznato pravo na odbitak pretporeza. Shodno tome, pravo na odbitak pretporeza priznaje se ako su ispunjeni sledeći uslovi: da računi za nabavljene proizvode i obavljene usluge sadrže sve podatke propisane članom 32 stav 1 Zakona, da je isporuka proizvoda ili usluga izvršena (primljena) od strane drugog obveznika PDV, da za primljene proizvode ili usluge nije isključeno pravo na odbitak pretporeza, u skladu sa članom 37 Zakona, da su primljeni proizvodi, odnosno usluge namijenjeni za obavljanje djelatnosti poreskog obveznika.

Dakle, na osnovu navedenog PDV plaćen prilikom nabavke automobila se može koristiti kao ulazni u slučaju dalje prodaje, međutim s obzirom da ste navedeni automobil, kako navodite u Vašem dopisu, koristili u sopstvene svrhe za službene potrebe, nijeste imali pravo na odbitak ulaznog PDV-a.

U skladu sa članom 39 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (Sl.list RCG br. 65/01...Sl.list CG br.16/0), u obavezi ste da izvršite ispravku odbitka ulaznog PDV-a.

Članom 54 Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost (Sl.list RCg br.65/02 i Sl.list CG 65/08) propisano je da se PDV ne plaća, odnosno oporezivanje se vrši po nultoj stopi na izvoz proizvoda i na prevozne i druge usluge koje su neposredno povezane sa izvozom proizvoda. Izvoznom isporukom smatra se isporuka proizvoda koja se izvrši izvan carinskog područja Crne Gore inostranom naručiocu. Poreski obveznik sa stavom 4 istog člana dokazuje da je izvršen izvoz proizvoda dokazom iz kog se vidi da je sam ili drugo lice za njegov račun iznijelo proizvode sa carinskog područja Crne Gore.


14. Koji je postupak u slučaju kada se izvrši storniranje računa koji je nakon avansnog plaćanja gosta hotela na recepciji, zbog skraćenog boravka, storniran a razlika vraćena u gotovini?

Anuliranje računa je njegovo storniranje i predstavlja operaciju, koja je tehnički izvodljiva na poreskoj kasi, a služi za otklanjanje grešaka kod unosa podataka, od strane operatera. Postavlja se pitanje kada operater može da izvrši operaciju storniranja i može se zaključiti da potreba za storniranjem može postojati samo u kratkom vremenskom intervalu, to jest u vremenu koje je potrebno operateru da unese podatke u kasu o proizvodima koje kupuje jedan potrošač, da odštampa fiskalni račun i da izvrši naplatu prodatih proizvoda na osnovu fiskalnog računa. Praktično se mogu javiti rijetke situacije u kojima će postojati potreba za storniranje fiskalnog računa. Moguće je da u toku unosa podataka operater uoči da je potrebno izvršiti zamjenu kontrolne trake i da onda postoji potreba da ponovo izvrši unošenje podataka. Moguće je i da unese pogrešnu šifru proizvoda, ali to se dešava veoma rijetko, a naročito ako se kod unosa koristi bar-kod čitač.
Može se smatrati opravdanim i storniranje, ako kupac u momentu unosa podataka odustane od kupovine svih, ili jednog proizvoda, ali česta storniranja sigurno ukazuju na mogućnost da poreski obveznik umanjuje stvarno ostvareni promet.

Ukoliko se radi o jedinstvenom slučaju kao što navodite u dopisu, storniranje računa se može priznati pod uslovom da se takav račun označi, te da se obezbijede prateća dokumenta kao prilog knjigovodstvenoj dokumentaciji.


15. Da li je pružanje usluga kondicionih i fitnes treninga – teretane oporezivo i po kojoj stopi?

Iz Vašeg pitanja se ne može utvrditi da li teretana posluje u okviru pravnog lica ili ne. Ako je u pitanju pravno lice pružanje navedenih usluga podliježe plaćanju poreza na dobit u skladu sa Zakonom o porezu na dobit pravnih lica (Sl.list RCG br.65/01 … Sl.list CG br.86/09) po stopi od 9%, a ukoliko to nije slučaj onda ste u obavezi da u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica (Sl.list RCG br.65/01…Sl.list CG br.86/09) plaćate porez na dohodak fizičkih lica po stopi od 9%.
Članom 3 stav 1 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (Sl. list RCG, broj 65/01 … 04/06 i Sl. list Crne Gore, broj 16/07), propisano je da je predmet oporezivanja porezom na dodatu vrijednost, promet proizvoda i promet usluga koje poreski obveznik u okviru obavljanja svoje djelatnosti vrši uz naknadu.

Članom 55 navedenog zakona propisano je da je lice koje po prvi put postaje, odnosno može postati poreski obveznik dužno poreskom organu podnijeti prijavu za registraciju, najkasnije do 20 dana kalendarskog mjeseca koji slijedi mjesec u kojem je izvršilo, odnosno postoji vjerovatnoća da će izvršiti promet proizvoda, odnosno usluga u visini koja prelazi iznos iz člana 42 stav 1 ovog zakona. Svojstvo poreskog obveznika se stiče danom koji poreski organ utvrdi u rješenju o registraciji za PDV, koje izdaje u roku od 15 dana od prijema prijave.

Shodno naprijed navedenom, a imajući u vidu činjenicu, da pružate usluge kondicionih i fitnes treninga uz naknadu i da se radi o uslugama koje su oporezive, dužni ste da na iste obračunate i uplatite PDV po stopi od 17%. Napominjemo i da ste promet dužni evidentirati preko poreske registar kase.



16. Kakav je postupak u situaciji kada su fizičko lice i pravno lice, čiji je osnivač isto fizičko lice, sklopili ugovor o preuzimanju izgradnje nedovršenog hotela na ime korišćenja (zakupa), da li pravno lice ima pravo na odbitak pretporeza po osnovu izvršenih ulaganja u izgradnju i opremanje hotela i koje su obaveze fizičkog lica?

Shodno članu 3 Zakona o porezu na dodatu vrijednost («Sl.list RCG»,br.65/01...76/05 i Sl.list Crne Gore, br. 16/07), predmet oporezivanja PDV je promet proizvoda i promet usluga koje poreski obveznik u okviru obavljanja svoje djelatnosti vrši uz naknadu kao i uvoz proizvoda u Crnu Goru. U članu 4 stav 1 zakona propisano je da promet proizvoda predstavlja prenos prava raspolaganja pokretnim, odnosno nepokretnim stvarima, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
U članu 20. stav 1 navedenog zakona, propisano je da je poreska osnovica sve što predstavlja plaćanje, koje je poreski obveznik primio ili će primiti od kupca, naručioca ili trećeg lica za izvršeni promet proizvoda, odnosno usluga, uključujući subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom takvog prometa, osim PDV, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Poreski obveznik u skladu sa članom 37 Zakona o PDV može, prilikom obračunavanja svoje poreske obaveze, odbiti PDV koji je dužan da plati ili je platio prilikom nabavke proizvoda, odnosno usluga od drugog poreskog obveznika, prilikom uvoza proizvoda i kao primalac usluge, ako je te proizvode, odnosno usluge upotrijebio ili će ih iskoristiti u svrhe obavljanja djelatnosti za koje se plaća PDV.
U zahtjevu navodite da je fizičko lice ustupilo pravnom licu, čiji osnivač je isto fizičko lice, objekat ( mini hotel) u nezavršenom stanju, bez naknade, a za određeni vremenski period. Da bi se objekat mogao koristiti potrebna su investiciona ulaganja. Navedena investiciciona ulaganja povećavaju vrijednost objekta koji nije vlasništvo pravnog lica (zakupca), i dalje ostaje kao vlasništvo fizičkog lica, i ista imaju za posljedicu povećanje vrijednosti imovine fizičkog lica (zakupodavca).
Prema tome, ulaganje u takav objekat ima karakter isporuke proizvoda i usluga koje se oporezuju sa PDV-om i koje se uključuju u ukupne prihode iz kojih se utvrđuje dobit obveznika.
Dakle, za takva ulaganja pravno lice je dužno da izvrši fakturisanje fizičkom licu i da na fakturi iskaže izlazni PDV, te u tom slučaju pravno lice ima pravo na odbitak ulaznog PDV-a.
Pod ovim ulaganjima se ne podrazumijevaju ulaganja u određenu opremu koja nije neodvojivi dio objekta i koju pravno lice nakon isteka roka korišćenja ne ostavlja fizičkom licu.
Momenat nastanka poreske obaveze određuje se za svaku vrstu poreza posebno u skladu sa odgovarajućim poreskim zakonom. Kada je u pitanju PDV shodno poreskim propisima PDV-om je oporeziv samo prvi promet novoizgrađenog objekta pa u slučaju kada se pravo svojine na nepokretnosti stiče izgradnjom ili dogradnjom u tom slučaju momenat nastanka poreske obaveze je momenat konačnosti rješenja o upotrebnoj dozvoli, dakle momenat otpočinjanja korišćenja novoizgrađenog objekta.








Porez na dohodak fizičkih lica




1. Koje su poreske obaveze preduzeća prilikom kupovine stana, koje bi dodijelilo zaposlenom za rješavanje stambenog pitanja?


Odredbama člana 12. Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica («Sl. list RCG», broj 65/01 ... 04/07 i Sl. list Crne Gore", br. 86/09), propisane su vrste prihoda koji čine dohodak fizičkih lica u koje spadaju prihodi od: ličnih primanja, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala i kapitalnih dobitaka. Shodno odredbama člana 14. navedenog Zakona, ličnim primanjem smatra se prihod koji poreski obveznik ostvari od zaposlenja. U skladu sa stavom 4. istog člana, ličnim primanjima smatraju se i primanja ostvarena u obliku bonova, novčanih potvrda, akcija ili robe, činjenjem ili pružanjem pogodnosti, opraštanjem duga, kao i pokrivanje rashoda obveznika novčanom naknadom ili neposrednim plaćanjem. U smislu stava 5. navedenog člana, iznos ličnih primanja iz stava 4. predstavlja nominalna vrijednost bonova, novčanih potvrda i akcija, cijena koja bi se postigla prodajom robe na tržištu, naknada koja bi se postigla na tržištu za usluge odnosno pogodnosti koje se čine obvezniku, novčani iznosi pokrivenih rashoda. Imajući u vidu citirane odredbe, ukoliko se zaposlenom vrši isplata sredstava za rješavanje stambenog pitanja ili mu se dodjeljuje stan, takvo davanje se smatra ličnim primanjem na koje se plaća porez na dohodak fizičkih lica i ujedno predstavlja osnovicu za obračun poreza. Obračun poreza na lična primanja vrši se primjenom stope iz člana 46. stav 4. navedenog Zakona. Na teret poslodavca obračunava se i prirez po stopama utvrđenim odlukama jedinica lokalne samouprave. Osnovica za obračun prireza je obračunati porez. Posebno naglašavamo da uslovi za dodjelu stana, odnosno sredstava ili dijela sredstava za rješavanje stambenih pitanja zaposlenih, moraju biti u skladu sa Odlukom organa upravljanja u kojoj će biti precizirani izvori navedenih sredstava, uslovi za njihovo korišćenje uz adekvatnu propratnu knjigovodstvenu dokumentaciju (ugovor sa zaposlenima, odluka o dodjeli stana ili drugog drugog vida sredstava i druga dokumenta uz poštovanje načela zakonitosti).



2. Koje su poreske obaveze po osnovu naknada na zaradu isplaćenih nerezidentu koji je imenovan za izvršnog direktora Banke koja je registrovana u Crnoj Gori?

Kako navodite u vašem dopisu XX Banka Podgorica je imenovala za izvršnog direktora stranca, i da shodno potpisanom ugovoru u obavezi je da u vidu dodataka na plate istom isplaćuje mjesečni doprinos za paralelno obavezno osiguranje u Sloveniji, mjesečnu premiju za dobrovoljno osugiranje, godišnju premiju za zdravstveno osiguranje, mjesečna premija za rentnu štednju i mjesečnu naknadu za odvojeni život od porodice.
Vezano za poreski tretman ovakvih primanja ukazujemo na sljedeće.
Strano lice koje na teritoriji Crne Gore boravi više od 183 dana u poreskoj godini, saglasno članu 3 tačka 2 Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica («Sl.list RCG», br.65/01 ...4/07,78/06 i «Sl.list C.G.» br.86/09), ima status rezidentnog fizičkog lica. Kako je strano fizičko lice stalno nastanjeno u Crnoj Gori, posjeduje boravišnu dozvolu, dozvolu za rad i sa poslodavcem je zaključio ugovor o radu, to strano fizičko lice je u pogledu oporezivanja dohotka izjednačeno sa fizičkim licem koje na teritoriji Crne Gore ima prebivalište ili centar poslovanja i životnih interesa.
U skladu sa članom 14 Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica ličnim primanjima se smatraju prihodi koje poreski obveznik ostvari od zaposlenja, kao i primanja na osnovu naknada i druga primanja koja poslodavac pored zarade isplaćuje zaposlenom iznad iznosa utvrđenog ovim zakonom.
Članom 5a Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica su propisana primanja odnoso naknade za povećane troškove zaposlenih, do iznosa utvrdjenog Opštim kolektivnim ugovorom na koja se ne plaća porez na dohodak.
Osnovica za obračun i plaćanje poreza i doprinosa propisana je članom 15. Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica i čl. 4 stav 1 tačka 25 i čl. 9, 10 i 11 Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje i predstavlja oporezivi dohodak od prihoda po osnovu ličnih primanja. Osnovicu za obračun poreza i doprinosa čini iznos bruto primanja (bruto zarada koja obuhvata zaradu za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu, uvećanu zaradu, naknada zarada i druga lična primanja, koja podliježu plaćanju poreza na dohodak fizičkih lica, utvrđenu zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu).
Dakle, na osnovu naprijed navedenog, naknade koje bi se u vidu dodatka na zaradu isplaćivale izvršnom direktoru, osim naknade za odvojini život do iznosa od 100 E, imaju u poreskom smislu tretman ličnih primanja te su oporezive u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica.
U slučaju da Banka majka XY DD Ljubljana izvrši plaćanje, a XX banka AD Podgorica refundira uplaćene iznose po dostavljenoj fakturi, što kao mogućnost navodite u dopisu, u tom slučaju u skladu sa članom 21 Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica prilikom utvrđivanja oporezive dobiti, na teret rashoda ne priznaju se troškovi koji su nastali na ime plaćanja izvršenih nerezidentnoj centrali.


3. Koje su poreske obaveze prilikom zaposlenja, i to preuzimanjem već zaposlenih radnika u drugoj firmi i zaposlenjem penzionera?


Vaše pitanje se odnosi na plaćanje doprinosa u slučaju kada penzioner nastavlja sa radom i poslije sticanja prava na penziju.

Uslovi pod kojima penzioner može da radi i ostvaruje zaradu su propisani članom 112 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Sl. List RCG» br. 54/03,..47/07.»Sl. list CG» br.12/07,...14/10).

Ukoliko Vam je potrebno tumačenje pod kojim uslovima penzioner može da bude zaposlen, predlažemo da se za isto obratite Ministarstvu rada i socijalnog staranja.

Ukoliko je penzioner zaposlen i na isto ostvaruje zaradu dužan je da plaća porez na dohodak fizičkih lica.

Kada su u pitanju doprinosi za socijalno osiguranje, Poreska uprava se pridržava mišljenja koje je Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja dostavilo ovom organu dana 02.03.2009.godine, pod brojem 0601-1530.

Prema mišljenju Ministarstva, penzioner koji se ponovo zaposli plaća doprinos za penzijsko osiguranje iz zarade, a poslodavac plaća takođe doprinos za PIO na zaradu. Prema istom mišljenju ne plaća se doprinos za zdravstveno osiguranje,
s obzirom da Fond PIO plaća isti za lica koja su stekla pravo na penziju. Postoji obaveza da se plaća doprinos za osiguranje od nezaposlenosti i na teret zaposlenog i na teret poslodavca po stopi od 0,5% kao i prirez porezu na dohodak fizičkih lica koja važi za određenu lokalnu samoupravu.



4. Pojašnjenje člana 5a stav 2 tačka 5 Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica, a koji se odnosi na primanja ostvarena po osnovu solidarne pomoći u slučaju smrti zaposlenog, člana njegove uže porodice i penzionisanog radnika u iznosu do 1.500 €.


S aspekta važećih poreskih propisa, odnosno Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica («Sl.list RCG», br.65/01 ..».Sl. list CG» br. 86/09), oporezivi dohodak od prihoda po osnovu ličnih primanja predstavlja iznos bruto primanja iz člana 14 ovog Zakona.

Članom 46 Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica, propisano je da porez na lična primanja obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac prema propisima koji važe na dan isplate. Stopa poreza na dohodak za 2010. godinu iznosi 9%. Na teret isplatioca obračunava se i prirez po stopama koje su utvrđene odgovarajućim odlukama jedinica lokalne samouprave.

U članu 5a stav 2 ovog zakona propisano je da se porez na dohodak ne plaća, pored ostalog i na primanja ostvarena po osnovu solidarne pomoći u slučaju smrti zaposlenog, člana njegove uže porodice i penzionisanog radnika u iznosu do 1.500 €.

Zakonom o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje (“Sl.list Crne Gore, br. 13/07 i 79/08), u članu 4 stav 25 određeno je da je zarada zaposlenog bruto zarada za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu, uvećana zarada, naknada




zarade i druga lična primanja, koja podliježu plaćanju poreza na dohodak fizičkih lica, utvrđena zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.

Dakle, na primanja ostvarena po osnovu solidarne pomoći u slučaju smrti zaposlenog, člana njegove uže porodice i penzionisanog radnika, u iznosu do 1500€, ne plaća se porez na dohodak fizičkih lica i doprinosi za socijalno osiguranje.

5. Da li se obračunavaju doprinosi za zdravstveno osiguranje ukoliko je član Upravnog odbora u radnom odnosu kod drugog pravnog lica, i koji je koeficijent za preračun neto naknade u bruto naknadu za članove i predsjednika upravnog odbora ?

S aspekta važećih poreskih propisa, odnosno Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica («Sl. list RCG», br.65/01...78/06 i «Sl. list CG» br.86/09), ličnim primanjima se smatraju prihodi koje poreski obveznik ostvari od zaposlenja, kao i prihodi ostvareni po drugom osnovu koji su u skladu sa pomenutim zakonom upodobljeni sa radnim odnosom. Shodno članu 14 stav 3 tačka 6 ovog Zakona ličnim primanjima naročito se smatraju i primanja članova skupština, upravnih odbora, nadzornih odbora i drugih njima sličnih tijela u pravnim licima, članova povjereništava i odbora koje imaju ta tijela, stečajnih upravnika i sudija porotnika koji nemaju svojstvo službenika suda.
Članom 15 navedenog Zakona propisano je da oporezivi dohodak od prihoda po osnovu ličnih primanja predstavlja iznos bruto primanja iz člana 14 navedenog zakona. Članom 46 istog Zakona propisano je da porez na lična primanja obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, odnosno isplatilac tih primanja prema propisima koji važe na dan isplate. Na teret isplatioca obračunava se i prirez po stopama koje su utvrđene odgovarajućim odlukama jedinica lokalne samouprave. Osnovica za obračun prireza je obračunati porez na dohodak.

Shodno članu 5 stav 1 tačka 4 Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje ( «Sl. list Crne Gore», br. 13/07 ,79/08, 86/09), propisano je da su obveznici doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje članovi odbora direktora u privrednom društvu i drugom pravnom licu i članovi upravnih odbora u javnim preduzećima i ustanovama koji za svoj rad primaju naknadu.

Članom 6 stav 1 tačka 4 istog Zakona je propisano da su obveznici doprinosa za zdravstveno osiguranje članovi odbora direktora u privrednom društvu i drugom pravnom licu i članovi upravnih odbora u javnim preduzećima i ustanovama koji za svoj rad primaju naknadu, ako nijesu obveznici po drugom osnovu.

Za sve isplate naknada po navedenom osnovu, isplatilac je dužan da područnom poreskom organu i samom članu Upravnog odbora dostavlja mjesečne izvještaje IPPO-1 i to do 10-og u mjesecu za prethodni mjesec i godišnje izvještaje IPPO-2 do 31 januara tekuće godine za prethodnu godinu.

Shodno izloženom, navedena primanja imaju tretman ličnih primanja koja se aktom isplatioca utvrđuju u bruto iznosu, na koja ste u obavezi obračunati porez na lična primanja, prirez porezu, doprinos za penzijsko i invalidsko i doprinos za zdravstveno osiguranje ako nijesu obveznici po drugom osnovu.
Osnovicu za porez i doprinose čini ugovorena naknada i ukoliko je ista ugovorena u neto iznosu, obavezan je preračun u bruto iznos koji predstavlja osnovicu za obračun poreza i doprinosa.






Porez na dobit



1. Na koji način se može izvršiti otpis sumnjivih potraživanja, da li preduzeće ima pravo po osnovu otpisa potraživanja da umanji PDV?


U članu 17 Zakona o porezu na dobit pravnih lica ("Sl. list RCG", br. 65/01, 12/02, 80/04, "Sl. list Crne Gore", br. 40/08, 86/09), propisano je da se izvršeno ispravljanje ( otpis vrijednosti ) sumnjivih potraživanja priznaje na teret rashoda, pod uslovom:
-da se nesumnjivo dokaže da su ta potraživanja bila prethodno uključena u prihode poreskog obveznika;
-da je to potraživanje u knjigama poreskog obveznika otpisano kao nenaplativo;
-da poreski obveznik pruži potrebne dokaze o neuspjeloj naplati tih potraživanja.
Sumnjiva potraživanja koja su priznata kao rashod, a zatim naplaćena, uključuju se u prihode poreskog obveznika u momentu njihove naplate.

Dakle, da bi se sumnjiva potraživanja priznala kao rashod u poreske svrhe za obračun poreza na dobit, potrebno je da su kumulativno ispunjena sva tri uslova iz člana 17 zakona.

Što se tiče vašeg drugog pitanja da li preduzeće ima pravo po osnovu otpisa potraživanja da umanji PDV ukazujemo na odredbe člana 20a Zakona o porezu na dodatu vrijednost («Sl.list RCG», br. 65/01...04/06 i «Sl. list CG», broj 16/07), gdje je propisano da poreski obveznik može, zbog nemogućnosti naplate, ispraviti (smanjiti) iznos PDV, ako na osnovu pravosnažne sudske odluke o završenom stečajnom postupku ili o uspješno završenom postupku prinudnog poravnanja ne bude isplaćen, odnosno ne bude isplaćen u cjelini. Na isti način može postupiti poreski obveznik ako dobije pravosnažnu odluku suda o obustavljanju izvršnog postupka, odnosno drugi dokument iz koga se vidi da po završenom postupku nije bio isplaćen, odnosno nije bio isplaćen u cjelini jer je dužnik bio izbrisan iz sudskog registra, odnosno drugih odgovarajućih registara ili evidencija. Ako poreski obveznik naknadno primi uplatu ili djelimičnu uplatu za obavljeni promet proizvoda, odnosno usluga u vezi sa kojim je ostvario ispravku poreske osnovice, dužan je da od primljenog iznosa obračuna PDV.


2. Kakav je tretman troškova manjka sa aspekta poreza na dobit i da li se utvrđeni manjak priznaje kao rashod u prijavi poreza na dobit?


U dopisu navodite da je DOO popisom zaliha trgovačke robe utvrdila manjak iste i na vrijednost manjka je obračunat PDV, plaćen i iskazan u PDV prijavi. Dalje Vas interesuje da li se tako utvrđen manjak priznaje kao rashod u prijavi poreza na dobit.
S tim u vezi ukazujemo na sljdeće.
U članu 7 Zakona o porezu na dobit pravnih lica ("Sl. list RCG", br. 65/01, 12/02, 80/04, "Sl. list Crne Gore", br. 40/08, 86/09), osnovicu poreza na dobit predstavlja oporeziva dobit poreskog obveznika.
Oporeziva dobit se utvrđuje usklađivanjem dobiti poreskog obveznika iskazane u bilansu uspjeha, na način predviđen ovim zakonom.
Za utvrđivanje oporezive dobiti priznaju se prihodi u iznosima utvrđenim bilansom uspjeha, u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo, izuzev prihoda za koje je ovim zakonom propisan drugačiji način utvrđivanja.
Za utvrđivanje oporezive dobiti priznaju se rashodi u iznosima utvrđenim bilansom uspjeha, u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo, izuzev rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugačiji način utvrđivanja (član 10 istog zakona).
Pravilnikom o količini rashoda na koje se plaća porez na dodatu vrijednos (Sl list RCG br.74/06) utvrđuje se količina rashoda nastala u vezi sa kalom, rasturom, kvarom i lomom, na koje se ne plaća porez na dodatu vrijednost), ukoliko ta količina nije utvrđena aktom strukovnog udruženja.
Rashodom se smatraju gubici koji nastaju pri manipulaciji proizvodima, kao posljedica proizvodnih uticaja tehnološkog procesa i kao posljedica preduzimanja neophodnih radnji u postupku proizvodnje, skladištenja, prevoza i prometa proizvoda.
Obveznik PDV-a rashode utvrđuje neposredno nakon nastanka pojedinog rashoda ili redovnim, odnosno vanrednim popisom proizvoda u skladištu, stovarištu, magacinu, prodavnici, proizvodnom pogonu i drugom sličnom objektu.
Utvrđivanje visine rashoda vrši popisna komisija, odnosno ovlašćeno lice imenovano od strane poreskog obveznika. O izvršenom popisu sastavlja se zapisnik, koji se smatra računovodstvenom ispravom.
PDV se ne plaća na rashode do količine utvrđene prema Normativu za utvrđivanje rashoda na koje se ne plaća PDV. Normativ rashoda, koji je odštampan uz ovaj pravilnik čini njegov sastavni dio.
Za proizvode koji nijesu obuhvaćeni Normativom rashoda iz stava 1 ovog člana, količina rashoda se utvrđuje prema normativu poreskog obveznika, ako nadležni poreski organ ne utvrdi drugu količinu.
Dakle, prema gore citiranim odredbama zakona, utvrđeni manjak koji po Normativu za utvrđivanje rashoda na koje se ne plaća PDV, prelazi propisane stope za pojedinačne proizvode, ne priznaje se kao rashod u prijavi poreza na dobit .


3. Da li se na neto imovinu koja ostaje osnivačima kao fizičkim licima nakon likvidacije firme, koja se sastoji od novca ili od nepokretnosti plaća bilo kakva vrsta poreza?

Članom 26 Zakona o porezu na dobit pravnih lica je definisan prenos imovine u slučaju statusnih promjena (pripajanje, spajanje ili podjela) i raspodjela akcijskog kapitala, ne smatra se prodajom imovine u smislu ovog zakona.
Poreska obaveza po osnovu kapitalnih dobitaka iz stava 1 ovog člana nastaje u trenutku kad pravno lice, koje je nastalo statusnom promjenom, izvrši prodaju imovine preuzete po osnovu statusne promjene.
Kapitalni dobitak iz stava 2 ovog člana obračunava se kao razlika između prodajne cijene imovine i njene knjigovodstvene vrijednosti, utvrđene u skladu sa računovodstvenim propisima, umanjene za troškove amortizacije utvrđene na način predviđen ovim zakonom.
Pravo na odlaganje plaćanja poreza na dobit za kapitalne dobitke ostvarene na način iz stava 1 ovog člana stiče se ako je vlasnik pravnog lica koje je izvršilo prenos imovine prilikom pripajanja, spajanja ili podjele dobilo naknadu u obliku akcija ili udjela u pravnom licu na koje je prenos imovine izvršen, kao i eventualnu gotovinsku naknadu, čiji iznos ne prelazi 10% nominalne vrijednosti dobijenih akcija, odnosno udjela.
Članom 27 Zakona o porezu na dobit pravnih lica je propisano da pravno lice dužno da, u slučaju likvidacije pravnog lica, utvrdi kapitalni dobitak ili gubitak kao da je prodalo imovinu po tržišnoj cijeni.
Nabavna cijena raspodijeljene imovine u postupku likvidacije, za svrhe određivanja kapitalnog dobitka, je jednaka tržišnoj vrijednosti imovine prije njene raspodjele.
Kapitalni dobitak, odnosno kapitalni gubitak se utvrđuje na način predviđen članom 22 ovog zakona.
Porez se plaća po stopi od 9% na osnovicu koju čini iznos bruto prihoda.
Vezano za Vaše drugo pitanje i poreski tretman nepokretnosti koja ostane fizičkim licima nakon likvidacuje firme, smatramo da se radi o prometu nepokretnosti, te je sticalac nepokretnosti i obveznik poreza na promet nepokretnosti u skladu sa Zakonom o porezu na promet nepokretnosti.
Zakonom o porezu na promet nepokretnosti (Sl list RCG br. 69/03-34 i Sl list CG br.017/07-19) se uređuju pitanja obaveze plaćanja poreza na promet nepokretnosti na području Crne Gore.
Predmet oporezivanja je promet nepokretnosti.
Prometom nepokretnosti, u smislu ovog zakona, smatra se svako sticanje vlasništva na nepokretnosti u Crnoj Gori.
Obveznik poreza na promet nepokretnosti je sticalac nepokretnosti.
Članom 9 navedenog Zakona je propisano da je stopa poreza na promet nepokretnosti proporcionalna i iznosi 3% od poreske osnovice.
Na osnovu gore navedenih odredbi Zakona o porezu na promet nepokretnosti u obavezi ste da za navedenu transakciju izvršite obračun i platite porez na promet nepokretnosti
Porez na kapitalne dobitke u skladu sa čl.58 a Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica, plaća se od 1. januara 2011. godine


4. Da li se rashodi od obezvrjedjivanja nematerijalne imovine (goodwill) u skladu sa Medjunarodnim računovodstvenim standardom 36 priznaju kao rashodi u poreskoj prijavi poreza na dobit?


Tačkom 79. Medjunarodnog računovodstvenog standarda 36 propisano je da goodwill koji nastane pri sticanju predstavlja plaćanje sticaoca u anticipiranju budućih ekonomskih koristi. Buduće ekonomske koristi mogu nastati iz sinergije između identifikovane stečene imovine i sredstava koja pojedinačno ne ispunjavaju uslove za priznavanje u finansijskim izvještajima. Goodwill ne stvara nezavisno novčane tokove od drugih sredstava ili skupa sredstava te se stoga nadoknadivi iznos goodwilla kao pojedinačno sredstvo ne može odrediti. Posljedica toga je da ako postoji pokazatelj da će vrijednost goodwilla biti umanjena, nadoknadivi se iznos određuje za jedinicu koja stvara novac kojoj goodwill pripada. Ovaj se iznos tada upoređuje s knjigovodstvenim iznosom jedinice koja stvara novac, a gubitak od umanjenja imovine se priznaje u skladu s tačkom 88.

Gubitak od umanjenja imovine ( tačka 99) koji je priznat za sredstvo u ranijim godinama treba ispraviti samo ako su se promijenile procjene korišćene da se odredi nadoknadivi iznos sredstva od kada je posljednji gubitak od umanjenja imovine priznat. U ovom slučaju knjigovodstveni iznos sredstva treba se povećati do njegovog nadoknadivog iznosa. Ovo povećanje ispravlja gubitak od umanjenja imovine.

U odnosu na zahtjeve navedene u tački 99, postoji izuzetak da se gubitak od umanjenja imovine koji se odnosi na goodwill ne treba stornirati u narednim periodima osim ako je:
a) nastanak gubitka od umanjenja imovine uzrokovao specifični spoljašnji događaj posebne prirode koji se nije očekivao da će se ponoviti i
b) poslije su nastali spoljašnji događaji koji storniraju učinak toga događaja.

U skladu sa tč.110 Međunarodni računovodstveni standard MRS 38, nematerijalna imovina, zabranjuje priznavanje interno dobijenog goodwilla. Naknadno povećanje nadoknadivog iznosa goodwilla vjerovatno treba povećati interno dobijeni goodwill, osim ako se odnosi na povećanje za koje je jasno da stornira učinak specifičnog vanrednog spoljašnjeg događaja.
Ovaj Standard ne dopušta da se stornira gubitak od umanjenja imovine za goodwill zbog procjena (napr. promjena diskontne stope ili iznosa ili vremenskog okvira budućih novčanih tokova jedinice koja stvara novac na koju se goodwill odnosi).
Specifični spoljašnji događaj je događaj izvan kontrole trgovačkog društva. Spoljašnji događaji vanredne prirode su napr. novi propisi koji značajno ograničavaju poslovne aktivnosti ili smanjuju profitabilnost poslova na koji se goodwill odnosi.

Dakle, na osnovu navedenog rashodi od obezvredjenja imovine mogu se priznati kao rashod u poreskoj prijavi poreza na dobit samo ako su utvrdjeni u skladu sa dosljednom primjenom Medjunarodnih računovodstvenih standarda.




Razno



1. Koji je postupak knjiženja akcija koje ste dobili na poklon i koja se vrijednost uzima za nabavnu cijenu?

Pretpostavljamo da se radi o vrijednosti akcija koje neka kompanija posjeduje u jednoj ili više drugih kompanija, te da se radi o utvrđivanju vrijednosti dugoročnih ulaganja. Ukoliko posjedujete podatke o vlasništvu nad akcijama i podatke o njihovoj vrijednosti na berzi, tada se može uzeti taj podatak za procjenu odgovarajućih pozicija u bilansu. Ovo je više pitanje primjene računovodstvenih standarada, a sa poreskog aspekta smatramo da se radi o akcijama koje nijesu prodate, već se i dalje nalaze u portfelju obveznika, te u ovom trenutku se ne može dati odgovor o eventualnom utvrđivanju poreske obaveze, ako bi kasnije došlo do prodaje akcija ili nekih drugih transakcija.
Što se tiče samog načina vođenja poslovnih knjiga i evidentiranja nastalih poslovnih promjena Poreska uprava za to nije nadležan organ, to je oblast koja spada u organizaciju poslova računovodstva koju pravna lica uređuju opštim aktom i ta problematika je regulisana računovodstvenim propisima i međunarodnim računovodstvenim standardima.


2. Kakva je procedura prilikom otvaranja poslovnih jedinica i predstavništva inostranih firmi koje bi poslovale na teritoriji Crne Gore a bavili se izvođenjem građevinskih radova?


Zakon o poreskoj administraciji («Sl. list RCG», broj 65/01 … 29/05), definiše poreskog obveznika kao lice koje u skladu sa poreskim i drugim zakonima podliježe obavezi plaćanja poreza. Lice prema istom Zakonu je: pravno lice, dio pravnog lica, organizacija, preduzetnik i fizičko lice koje je dužno da postupa u skladu sa poreskim zakonima Crne Gore, bez razlike na način i oblik organizovanja.
Firme iz inostranstva koje obavljaju svoju djelatnost na teritoriji Crne Gore a vezane su za građevinarstvo mogu u skladu sa svojom poslovnom politikom u Crnoj Gori otvoriti svoje poslovne jedinice ili predstavništva.
Preduzeće kao dio stranog društva koje svoju djelatnost obavlja u Crnoj Gori, registrovano je za obavljanje poslovne djelatnosti u svrhe trajnog ostvarivanja prihoda i dužno je da svoje poslovanje usaglasi sa odgovarajućim odredbama poreskih i drugih zakona u Crnoj Gori.
U smislu poreskih zakona Crne Gore, navedeno preduzeće ima status poreskog obveznika koje je dužno da obračunava i plaća poreze saglasno tim zakonima kao i svi poreski obveznici u Crnoj Gori.

Na obaveze obračunavanja i plaćanja PDV i poreza i doprinosa na i iz ličnih primanja dijela stranog društva registrovanog u Crnoj Gori, od presudnog uticaja su određenja iz Zakona o porezu na dodatu vrijednost kao što su određenja predmeta oporezivanja, poreskog dužnika i poreskog obveznika, mjesta oporezivanja, nastanka obaveze obračunavanja PDV, poreske osnovice, poreske stope, poreskih oslobođenja, kao i uslova za odbijanje ulaznog PDV, a za poreze i doprinose, određenja iz Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica, Zakona o obaveznom socijalnom osiguranju.
Članom 12 Zakona o PDV je propisano da je poreski dužnik poreski zastupnik koga imenuje poreski obveznik koji nema sjedište, poslovnu jedinicu, stalno odnosno uobičajeno prebivalište u Crnoj Gori a u slučaju da nije imenovan poreski zastupnik, PDV plaća primalac proizvoda odnosno usluga.
Takođe, članom 17 stav 2 tačka 1 istog zakona je propisano da se mjestom izvršenog prometa usluga smatra mjesto u kome se nepokretnost nalazi što podrazumijeva i građevinske radove.
Shodno članu 4 Zakona o porezu na dobit pravnih lica («Sl.list RCG», br. 65/01,12/02 i 80/04 i «Sl. list Crne Gore», broj 40/08 i 86/09), predmet oporezivanja rezidenta je dobit koju rezident ostvari u Crnoj Gori i izvan Crne Gore. Predmet oporezivanja nerezidenta je dobit koju nerezident ostvari u Crnoj Gori. Predmet oporezivanja strane poslovne jedinice nerezidenta je dobit koju ostvari ta poslovna jedinica.
Dakle, na osnovu navedenog ukoliko strana firma koja se bavi građevinarstvom u Crnoj Gori registruje poslovnu jedinicu ili prestavništvo, takva poslovna jedinica u poreskom smislu ima status domaćeg poreskog obveznika, dok u slučaju da se strana firma bavi pružanjem usluga u građevinarstvu u Crnoj Gori i ne imenuje poreskog zastupnika obveznik PDV je primalac usluga.


2. Da li postoji mogućnost upotrebe akciznih markica za obilježavanje alkoholnih pića, koje su povraćene od dobavljača, kada se ukazala potreba za nastavkom saradnje sa istim dobavljačem?


Članom 19 stav 1 Uredbe o obilježavanju duvanskih proizvoda i alkoholnih pića kontrolnim akciznim markicama (Sl list RCG br..82/05 i Sl list CG br.89/09) je propisano da oštećene odnosno neiskorišćene akcizne markice za alkoholna pića, proizvođač, odnosno uvoznik vraća Poreskoj upravi, zalijepljene na jednom ili više posebnih tabaka papira, s tim što moraju imati vidljivu oznaku serije i serijski broj akcizne markice.
Akcizne markice iz stava 1 ovog člana, vraćaju se kvartalno, u roku od 15 dana po isteku kvartala.
Međutim, iz razloga ekonomičnosti i s obzirom da se radi o istom dobavljaču iz predhodnog ZIAM-a, te da postoji uredna dokumentacija o kretanju akciznih markica, mišljenja smo da neiskorišćene akcizne markice možete upotrijebiti za obilježavanje novih količina alkoholnog pića uvezenog od istog dobavljača.
Takođe u skladu sa članom 22 navedene Uredbe, kao akcizni obveznik kroz propisane evidencije dužni ste obezbijediti dokaze o kretanju i stanju akciznih markica.


4. Koja se stopa primjenjuje u obračunu zatezne kamate u slučaju kašnjenja uplata, nakon ugovorom definisanog perioda, prema fizičkim licima od strane pravnog lica?

Poreska uprava je nadležna da primjenjuje zakonom propisane stope prilikom obračuna kamate zbog neblagovremenih uplata poreskih obaveza od strane poreskih obveznika.
Članom 95 Zakona o poreskoj administraciji (Sl.list RCG br.65/01...29/05) propisano je da na iznos neplaćenog ili manje plaćenog poreza, se plaća kamata po stopi 0,03% dnevno, počev od narednog dana od dana dospjelosti.
Dakle, Poreska uprava nije nadležna za regulisanje obligacionih odnosa između pravnih i fizičkih lica i utvrđivanja visine njihove međusobne kamatne stope, već je visina kamatne stope regulisana propisima o bankarskom poslovanju i njena visina se utvrđuje na međubankarskom tržištu.
Predlažemo da se radi dobijanja konkretnog odgovara obratite Centralnoj banci Crne Gore.



5. « Može li fizičko lice davati pozajmice firmi»?

U vezi sa vašim pitanjem može se odgovoriti da Poreska uprava primjenjuje mišljenje Ministarstva finansija koje je dato ovom organu 15.oktobra 2009.godine pod brojem: 04-2566/2, a po kojem se ukazuje sljedeće: «Davanje novca ili drugih zamjenljivih stvari na zajam predstavlja obligacioni odnos koji se zasniva Ugovorom o zajmu, saglasno odredbama člana 566-575 Zakona o obligacionim odnosima («Sl.list RCG», br. 47/08). Ugovorom o zajmu zajmodavac se obavezuje da preda u svojinu zajmoprimcu određenu količinu novca ili koju drugu zamjenljivu stvar, a zajmoprimac da mu vrati poslije izvjesnog vremena istu količinu novca sa ili bez kamate, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta.
Znači, davanje novca na zajam nije promet proizvoda ili usluga, shodno članu 3 stav 1 Zakona o porezu na dodatu vrijednost («Sl.list RCG», br.65/01...76/05 i «Sl. List CG», br. 16/07), niti predstavlja izvor dobiti shodno članu 5 Zakona o porezu na dobit pravnih lica («Sl.list RCG», br. 65/01, 12/02 i 80/04 i «Sl.list CG», br. 40/08), pa samim tim ugovorene strane nijesu obveznici plaćanja PDV, niti poreza na dobit pravnih lica».

Samim tim stav Poreske uprave je da je davanje zajma dozvoljeno u skladu sa navedenim propisima, te da je davalac zajma dužan da plati porez na kamatu, bez obzira da li je istu naplatio, s obzirom da se radi o ugovorima o davanju zajma u privredi.


6. “Koje su poreske obaveze u slučaju kada osnivač firme (strano fizičko lice) prodaje svoj udio stranoj nerezidentnoj firmi»?

Shodno članu 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost ( Sl. list RCG br.65/01…76/05, Sl. list Crne Gore br.16/07), predmet oporezivanja PDV je promet proizvoda i promet usluga koje poreski obveznik u okviru obavljanja svoje djelatnosti vrši uz naknadu, kao i uvoz proizvoda u Crnu Goru.
Prema odredbama člana 27 stav 1 tačka 4 podtačka d) plaćanja PDV-a su oslobođeni promet dionicama, odnosno udjelima u društvima, obveznicama i drugim hartijama od vrijednosti, uključujući njihovo izdavanje, osim čuvanje (depozita) hartija od vrijednosti.
U članu 12 Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica («Sl. list RCG», br.65/01...78/06 i «Sl. list CG» br.86/09), propisano je da se porez na dohodak plaća na prihode iz svih izvora, osim onih koji su izuzeti ovim zakonom. Izvore prihoda iz stava 1 ovog člana čine i prihodi ostvareni po osnovu kapitalnih dobitaka. Kapitalnim dobitkom smatra se prihod ostvaren prodajom imovine i to nepokretnosti, udjela u pravnom licu i hartija od vrijednosti.
Oporezivi prihod po osnovu kapitalnog dobitka predstavlja razliku između prodajne i nabavne cijene imovine iz stava 1 član 37a. Negativna razlika iz stava 2 ovog člana predstavlja kapitalni gubitak.
U prelaznim i završnim odredbama Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica, član 58a, propisano je da se porez na kapitalne dobitke plaća od 1. januara 2011. godine.


7. Da li firma registrovana kao D.O.O., a bavi se servisiranjem i održavanjem računara mora da ima poslovni prostor ili ne, ako firma isključivo ima ugovor sa pravnim licima i na licu mjesta pruža usluge održavanja i srvisiranja?

U skladu sa članom 26 Zakona o poreskoj administraciji ("Sl. list RCG", br. 65/01, 80/04, 29/05), poreski obveznik je dužan da podnese prijavu radi registracije nadležnom poreskom organu. U prijavi za registraciju unose se i podaci o glavnom mjestu poslovanja, prebivalištu, odnosno boravištu, i drugi podaci iz registra poreskog obveznika.
Za odgovor na pitanje da li firma mora da ima registrovan poslovni prostor potrebno je da se obratite organu lokalne uprave kao nadležnom za izdavanje rješenja o ispunjavanju minimimalno tehničkih uslova za obavljanje djelatnosti.